USAMLJENA DUSA
Beskraj...lutaju misli...dusa lebdi sama...sibaju je vetrovi...nosi je reka,bujica,nevreme ...teske su misli usamljene duse napustene,najteze je kada si pored nekog sam,kada lutas po bezdanu,kada trazis,a neznas sta kada izgoris u besmislenoj ljubavi,u jakoj zelji...kada se pozar pretvori u gar koja tinja...koji ti izgara dusu...opekotine te muce,oziljci su duboki...Sama dusa,telo prazno i da ga sibas neoseti jer dusa je daleko luta pustinjom koju je zahvatila oluja...svaki poljubac,svaki zagrljaj guraju dusu u jos veci ponor...njen mir je daleko,ona je sama,slomljena,izgubljena u mraku,u pustinskoj oluji...ona je zedna,zedna prave ljubavi,velike neznosti...okovana je,razapeta na krstu obaveze...cezne,zeli,sanja...
1 Komentari |
0 Trekbekovi

Ništa ne treba precenjivati, pa ni ljubav.
Sve je lako kad si svoj. Sav :-)
Ipak, da ne propustim reći da lepo pišeš. ;)
Autor Aneta — 11 Sep 2015, 00:17